Što je univerzalni osnovni dohodak?
Univerzalni osnovni dohodak je program u kojem svaki građanin prima fiksnu mjesečnu uplatu, bez obzira radi li i zarađuje li prihod. Različiti programi opisuju tko točno prima dohodak - neki navode da bi ga svi građani dobili bez obzira na prihode koje ostvaruju, dok ga drugi programi mogu dati samo onima koji padnu ispod granice siromaštva.
Automatizacija i globalizacija uništili su tržište rada. Otvaraju se povremena radna mjesta s nepunim radnim vremenom. Ti poslovi nisu dovoljni za osiguravanje pristojnog životnog standarda.
Za većinu ekonomija u razvoju znatan dio univerzalnog osnovnog dohotka treba financirati putem domicilnog sustava oporezivanja, jer službena razvojna pomoć mali je dio državnih proračuna.
Sir Richard Branson smatra da je zajamčeni prihod neizbježan. Automatizacija je iz temelja promijenila strukturu američke ekonomije. Elon Musk predviđa da će robotika većini ljudi oduzeti radna mjesta, pa je univerzalni dohodak jedino rješenje.
PREDNOSTI
Bezuvjetni osnovni dohodak omogućio bi radnicima da čekaju bolji posao ili pregovaraju o većim plaćama. Mogli bi poboljšati svoju tržišnu sposobnost dodatnom edukacijom. Čak i napustiti posao ukoliko je potrebno skrbiti o članu familije.
Također bi se uklonio problem s postojećim programima socijalne skrbi koji svoje štićenike drže na granici siromaštva. Ukoliko korisnici socijalne skrbi previše zarađuju, gube bonove za hranu, besplatnu medicinsku njegu i bonove za stanovanje, čak i ako je njihov prihod i dalje neadekvatan troškovima života. Ovo je oblik strukturne nejednakosti koji sprečava siromašne da napreduju.
Jednostavno gotovinsko plaćanje smanjilo bi birokraciju.
Tehnološki visokorazvijene zemlje zabrinute su padom nataliteta. Zajamčeni prihod mlade će parove ohrabriti za zasnivanje obitelji.
Također radnicima daje samopouzdanje za tržišno nadmetanje. S makro stajališta, to bi društvu dalo prijeko potreban balans tijekom recesije.
NEDOSTACI
Kad bi svi u kraćem roku dobili osnovni dohodak, došlo bi do inflacije. Većina bi odmah potrošila višak gotovine, povećavajući potražnju. Trgovci bi više naručivali, a proizvođači ukoliko ne bi bili u mogućnosti povećati ponudu, digli bi cijene. Više cijene uskoro bi osnovne životne potrebe učinile nedostupnima onima na dnu dohodovne piramide. Dugoročno gledano, zajamčeni dohodak ne bi uspio poboljšati njihov životni standard.
Mnogi primatelji možda bi radije živjeli od takvog dohotka nego stjecali radne vještine. To bi ih spriječavalo da ubuduće dobiju bolji posao u konkurentnom okruženju i smanjilo stopu učešća radne snage koja je već u padu .