Arhiva

< 2026 >
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12

Eames Lounge Chair (1956) je možda najpoznatija fotelja u povijesti modernog dizajna — ikona koja je prešla granice između industrijskog proizvoda i kulturnog simbola. Dizajnirali su je Charles i Ray Eames, supružnici i pioniri američkog modernizma, a proizveo Herman Miller (kasnije i Vitra za europsko tržište).

🪞 Povijesni kontekst

1956. fotelja je prvi put predstavljena u emisiji The Today Show na NBC-ju. Eamesi su željeli reinterpretirati klasičnu englesku “club chair” — ali u duhu poslijeratnog optimizma, s kombinacijom luksuza, inovacije i udobnosti. Nastala je kao spoj zanatske topline i industrijske preciznosti — što je tada bilo revolucionarno.

⚙️ Materijali i konstrukcija

Sastoji se od tri zakrivljene ljuske od savijenog furnira (šperploča oraha, palisandra ili trešnje), obložene crnom ili smeđom kožom i pričvršćene na aluminijsku bazu s pet krakova. U to doba savijanje drva u takvom trodimenzionalnom obliku bila je tehnološka inovacija — proizašla iz eksperimenta Eamesovih s oblikovanjem drva za vojne potrebe (gipsane udlage i pilotska sjedala u WWII).

🧠 Filozofija dizajna

Charles Eames je rekao:

“We wanted it to have the warm, receptive look of a well-used first baseman’s mitt.” Drugim riječima — htjeli su da izgleda luksuzno, ali pozivajuće, ne pretenciozno.
U svijetu koji je tada glorificirao “futuristički” stil, oni su inzistirali na humanom modernizmu — funkcionalnost s dušom.

🌍 Kulturološki značaj

Postala je simbol američkog srednjoklasnog uspjeha i dobrog ukusa 50-ih i 60-ih. Pojavljuje se u stotinama filmova, serija i fotografija (od Mad Men do Frasiera). Danas se nalazi u kolekcijama MoMA-e u New Yorku i V&A muzeja u Londonu.

Prepoznatljiva silueta i kombinacija materijala postali su arhetip “dizajnerske fotelje” — sve što je došlo poslije referira se na nju.

🪑 Značaj

Eames Lounge Chair je spoj triju svjetova: industrije, umjetnosti i psihologije prostora. Iako izgleda luksuzno, u svojoj suštini je emocionalno dizajnirana — ne da dominira prostorom, nego da ga omekša. U proizvodnji je neprekidno od 1956. — rijetkost u povijesti dizajna.

 

      

      

Thonet No. 14 (1859) – “kafić-stolica”

(poznata i kao “Chair No. 14” ili “Vienna Coffee House Chair”)

🪑 Zašto baš ona

To nije samo stolica — to je arhetip.
Sve poslije nje, od Ikea stolica do bistro varijanti, duguje joj osnovni DNK.
Uvela je industrijski duh u svijet namještaja prije nego što je taj pojam uopće postojao.

⚙️ Inovacija

Michael Thonet je 1859. prvi put masovno savio drvo pomoću pare — tehnologija koja je omogućila elegantne obline bez skupog ručnog rezbarenja. Proizvodila se u dijelovima (šest drvenih elemenata + deset vijaka), mogla se spakirati u kutiju i poslati diljem svijeta, što ju čini pra-roditeljem flat-pack dizajna (sto godina prije Ikee).

🌍 Kulturni značaj

Postala je standard u bečkim kavanama, a time i simbol intelektualne i urbane Europe. Vidjet ćeš je na slikama Freuda, Kafke, Klimta — svi su sjedili u njoj. U jednom trenutku bila je najprodavaniji komad namještaja u povijesti: više od 50 milijuna primjeraka do 1930-ih.

🧠 Dizajnerska filozofija

“Minimalni materijal, maksimalna elegancija.”
Zbog toga je No. 14 postala uzor Bauhausu i modernizmu, ali i ostala u svakodnevnom životu — u kafićima, restoranima, školama.

🪞 Zašto je još relevantna

U vremenu kad dizajn često gubi kontakt s ljudima, Thonet No. 14 je podsjetnik da dobar dizajn ne stari.
Iako ima 166 godina, još uvijek se proizvodi u originalnom obliku, bez potrebe za “revizijom”.

     

Wishbone Chair (CH24) — Hans J. Wegner, 1949.

🧭 Povijesni kontekst

Wegner ju je dizajnirao 1949. godine za danskog proizvođača Carl Hansen & Søn, koji je i danas proizvodi ručno, bez prekida. Inspiraciju je Wegner našao u portretima kineskih careva koji su sjedili na stolcima s “Y” naslonom — i odatle naziv “Wishbone” (eng. za “viljuška” ili “kost želja”).

⚙️ Konstrukcija i materijali

Stolica se sastoji od 14 dijelova i proizvodi se u više od 100 faza ručne obrade. Najkarakterističniji element je naslon u obliku slova Y, koji daje i potporu leđima i vizualnu lakoću. Sjedalo se ručno plete od papirnog užeta (oko 120 metara po stolici). Materijali: bukva, hrast, jasen, orah ili trešnja, s prirodnim ili lakiranim finišem.

🪞 Estetika

Nema pravih linija: svaka krivulja ima funkciju. Lagana, prozračna i ergonomska, ali topla — gotovo antropomorfna. U prostoru ne dominira, ali ga oplemenjuje — zato je obožavaju arhitekti, fotografi i minimalistički interijeri.

🌍 Značaj i nasljeđe

Od 1950-ih do danas stalno u proizvodnji — više od 70 godina kontinuiteta. Simbol danskog dizajna: jednostavnost, priroda, funkcionalnost i tiha elegancija. Omiljena u restoranima, muzejima, privatnim kućama — jer ne pripada ni jednom stilu, nego svima.

 

 

 

 

Stolice. Ova mi je najdraža:

Eames Lounge Chair (1956) je možda najpoznatija fotelja u povijesti modernog dizajna — ikona koja je prešla granice između industrijskog proizvoda i kulturnog simbola. Dizajnirali su je Charles i Ray Eames, supružnici i pioniri američkog modernizma, a proizveo Herman Miller (kasnije i Vitra za europsko tržište).

🪞 Povijesni kontekst

1956. fotelja je prvi put predstavljena u emisiji The Today Show na NBC-ju. Eamesi su željeli reinterpretirati klasičnu englesku “club chair” — ali u duhu poslijeratnog optimizma, s kombinacijom luksuza, inovacije i udobnosti. Nastala je kao spoj zanatske topline i industrijske preciznosti — što je tada bilo revolucionarno.

⚙️ Materijali i konstrukcija

Sastoji se od tri zakrivljene ljuske od savijenog furnira (šperploča oraha, palisandra ili trešnje), obložene crnom ili smeđom kožom i pričvršćene na aluminijsku bazu s pet krakova. U to doba savijanje drva u takvom trodimenzionalnom obliku bila je tehnološka inovacija — proizašla iz eksperimenta Eamesovih s oblikovanjem drva za vojne potrebe (gipsane udlage i pilotska sjedala u WWII).

🧠 Filozofija dizajna

Charles Eames je rekao:

“We wanted it to have the warm, receptive look of a well-used first baseman’s mitt.” Drugim riječima — htjeli su da izgleda luksuzno, ali pozivajuće, ne pretenciozno.
U svijetu koji je tada glorificirao “futuristički” stil, oni su inzistirali na humanom modernizmu — funkcionalnost s dušom.

🌍 Kulturološki značaj

Postala je simbol američkog srednjoklasnog uspjeha i dobrog ukusa 50-ih i 60-ih. Pojavljuje se u stotinama filmova, serija i fotografija (od Mad Men do Frasiera). Danas se nalazi u kolekcijama MoMA-e u New Yorku i V&A muzeja u Londonu.

Prepoznatljiva silueta i kombinacija materijala postali su arhetip “dizajnerske fotelje” — sve što je došlo poslije referira se na nju.

🪑 Značaj

Eames Lounge Chair je spoj triju svjetova: industrije, umjetnosti i psihologije prostora. Iako izgleda luksuzno, u svojoj suštini je emocionalno dizajnirana — ne da dominira prostorom, nego da ga omekša. U proizvodnji je neprekidno od 1956. — rijetkost u povijesti dizajna.

 

      

      

Thonet No. 14 (1859) – “kafić-stolica”

(poznata i kao “Chair No. 14” ili “Vienna Coffee House Chair”)

🪑 Zašto baš ona

To nije samo stolica — to je arhetip.
Sve poslije nje, od Ikea stolica do bistro varijanti, duguje joj osnovni DNK.
Uvela je industrijski duh u svijet namještaja prije nego što je taj pojam uopće postojao.

⚙️ Inovacija

Michael Thonet je 1859. prvi put masovno savio drvo pomoću pare — tehnologija koja je omogućila elegantne obline bez skupog ručnog rezbarenja. Proizvodila se u dijelovima (šest drvenih elemenata + deset vijaka), mogla se spakirati u kutiju i poslati diljem svijeta, što ju čini pra-roditeljem flat-pack dizajna (sto godina prije Ikee).

🌍 Kulturni značaj

Postala je standard u bečkim kavanama, a time i simbol intelektualne i urbane Europe. Vidjet ćeš je na slikama Freuda, Kafke, Klimta — svi su sjedili u njoj. U jednom trenutku bila je najprodavaniji komad namještaja u povijesti: više od 50 milijuna primjeraka do 1930-ih.

🧠 Dizajnerska filozofija

“Minimalni materijal, maksimalna elegancija.”
Zbog toga je No. 14 postala uzor Bauhausu i modernizmu, ali i ostala u svakodnevnom životu — u kafićima, restoranima, školama.

🪞 Zašto je još relevantna

U vremenu kad dizajn često gubi kontakt s ljudima, Thonet No. 14 je podsjetnik da dobar dizajn ne stari.
Iako ima 166 godina, još uvijek se proizvodi u originalnom obliku, bez potrebe za “revizijom”.

     

Wishbone Chair (CH24) — Hans J. Wegner, 1949.

🧭 Povijesni kontekst

Wegner ju je dizajnirao 1949. godine za danskog proizvođača Carl Hansen & Søn, koji je i danas proizvodi ručno, bez prekida. Inspiraciju je Wegner našao u portretima kineskih careva koji su sjedili na stolcima s “Y” naslonom — i odatle naziv “Wishbone” (eng. za “viljuška” ili “kost želja”).

⚙️ Konstrukcija i materijali

Stolica se sastoji od 14 dijelova i proizvodi se u više od 100 faza ručne obrade. Najkarakterističniji element je naslon u obliku slova Y, koji daje i potporu leđima i vizualnu lakoću. Sjedalo se ručno plete od papirnog užeta (oko 120 metara po stolici). Materijali: bukva, hrast, jasen, orah ili trešnja, s prirodnim ili lakiranim finišem.

🪞 Estetika

Nema pravih linija: svaka krivulja ima funkciju. Lagana, prozračna i ergonomska, ali topla — gotovo antropomorfna. U prostoru ne dominira, ali ga oplemenjuje — zato je obožavaju arhitekti, fotografi i minimalistički interijeri.

🌍 Značaj i nasljeđe

Od 1950-ih do danas stalno u proizvodnji — više od 70 godina kontinuiteta. Simbol danskog dizajna: jednostavnost, priroda, funkcionalnost i tiha elegancija. Omiljena u restoranima, muzejima, privatnim kućama — jer ne pripada ni jednom stilu, nego svima.