Almost Famous

bojan radašinović

Bojan Radašinović rođen je u Zagrebu 1975. godine. Završio je studij predškolskog odgoja na zagrebačkoj Učiteljskoj akademiji. Dobitnik je nagrade Goran za mlade pjesnike. Objavio je zbirke pjesama Sprega književnosti i prljavog rublja (2000), Ovdje ćemo uvijek biti stranci (2003) te Savršeno mjesto za život (2005)


* * *

 

 

zasitio sam se sjedenja

lopatice mi se bolno grče

i zasitio sam se savjeta

prezrelih žena

želim opet u svemir

u mir space shuttlea

i da čujem opet u

slušalicama

houston, we have a problem

a ja si mislim

vi imate problem, a ne ja

mene baš briga

ja vas sve gledam iz ionosfere

guzicom prema plafonu

i smijem se svemirski

onako od srca

 

 


NEKE OD STVARI KOJE VOLIM

 

 

volim riječi

koliko, sad, koji i malo

jer se lako otipkaju

volim i juhu

iz vrećice

i puding

iz vrećice

volim i pire krumpir

i znam da i on ima

iz vrećice

volim i zalaske sunca

s jadranskog mosta

volim se popeti na drvo

u ljubeščici

i gledati

lepetije zelene

 

 


PERFORMANCE PEPITA UZORAK

 

 

digitalni zrikavci

kupovna različitost

žene tako lijepe i

fantastične kao

besklasno društvo

popis stvari u

akuzativu

put prema kući

 


DUMANJE JEDNOG OBIČNOG ÜBERMENSCHA

 

 

dobro

dobro je dosadno

u dobru nema strasti

nema karizme

dođe mi da nekog šutnem

kad čujem riječ dobro

dobro je za slabiće

s feminiziranom gestikulacijom

za one s malo prelabavim zglobovima

dobro ne talasa

dobro je stilski neobilježeno

nad dobrim se ne zadržava diskusija

dobro je osrednje

osrednje se ne vodi

u ničijoj evidenciji

ne bilježi se u povijesti

a tamo

e!

tamo je već

i naše područje


* * *

 

 

imam feler

imam gadan prokleti feler

ufrkan u sebe

teško se oslobađam

teško se dajem

a ima me dovoljno

čak napretek

postajem homofob

zbog nekolicine

izmaknutih stolica

doktore, što mi je?

je li to grad?

je li to otuđenje?

kako će se sve ovo

završiti?

ustvari,

molim uputnicu!


PRAZNIK

 

 

vani je pustoš

skoro ista onakva pustoš

kakva je bila onog dana '86.

kad smo samo nas dvojica vršnjaka

bili vani i sprdali se

iz strašljivaca

sva pikulališta su bila naša

sve livade

nabijali smo loptu i smijali se

tete u dućanu bi se čudile

kad bi im ušle dvije znojne mušterije

moj prijatelj je postao slavni nogometaš

o kojem pričaju koji ga ne znaju

idol dječaka svih dobi, poželjni zet,

poželjni muž

a ja tugujem za ukrajinom